Izložbeni paviljon. Kuća sazdana od svjetla
Begovićev paviljon prozračno je i svjetlošću ispunjeno zdanje vidljive konstrukcije, koje istovremeno upija i emitira svjetlo. Staklo umetnuto u čelični okvir postaje transparentna opna koja otkriva nosivu strukturu i na taj način odašilje poruku moderne arhitekture. Konstruktivna čistoća i lakoća, čelični skelet i sivilo metala, materijala koji poput crteža definiraju okvir i geometriju kuće, kao i uporaba konzolnih istaka, dugačkih greda i velikih, ostakljenih ploha, od same je zgrade stvorila formu koja nalikuje na skulpturu; stvorena je kuća od svjetla. Prostor je velik i zračan, bez dojma stiješnjenosti, s kapom koja lebdi nad impozantnom krovnom čeličnom konstrukcijom. To je arhitektura bez zidova, vrata ili prozora, bez vidljivih prepreka, obavijena staklenom opnom koja omogućava direktan kontakt interijera s okolišem, dnevnu rasvjetu i prozračnost prostora. Nosivi sistem u cijelosti je vidljiv iz svih vizura. Prostor kao takav izgubio je znanu odrednicu postojanja u smislu omeđenog i definiranog krutim elementom, zidom. Ovdje je riječ o odnosu arhitektonskog artikuliranog prostora, slobodnog u unutarnjoj formi, prema vanjskom slobodnom prostoru. Unutrašnjost se prožima s okruženjem i širi se, osvaja vanjski prostor. Noćne fotografije u punom sjaju ukazuju na snagu unutarnje rasvjete koja dematerijalizira zgradu i čini da svjetlo postane forma. Nizom samostojećih reflektora osvijetljen je pogled na krovnu konstrukciju, a takvo osvjetljenje, uz bijelu boju obloga, stvorilo je dojam lagane lebdeće krovne konstrukcije. Vidljiva je fascinacija svjetlom, što danjim, što noćnim. U središtu su pozicionirane lagane stepenice koje se uspinju na galeriju, platformu koja korespondira s vanjskim prostorom i svjetlom koje uvlači u paviljon. Zahvaljujući impozantnim dimenzijama prostora i djelomično vidljivoj konstrukciji dematerijaliziranoj opnom koja reflektira zagrebačko nebo, to je u vremenu nastajanja bilo impresivno djelo.
