Crtice o Begoviću

Miroslav Begović rođen je 1925. godine u građanskoj obitelji u Osijeku. U Zagreb dolazi neposredno prije Drugoga svjetskog rata. Od 1945. godine studira na Arhitektonskom odjelu zagrebačkoga Tehničkog fakulteta. Turbulentne ratne godine donose Begoviću brzo emotivno, političko i intelektualno sazrijevanje, što je u njegovim studentskim danima rezultiralo studioznim i nadasve ambicioznim pristupom arhitekturi. Mladog je Begovića rano zapazio Mladen Kauzlarić i uveo ga u svijet arhitekata koji su oblikovali tadašnje arhitektonske i društvene smjernice te prostor uopće. Fin, uglađen, u besprijekorno skrojenim odijelima, brzo se pozicionirao na arhitektonskoj i društvenoj sceni, a kroz rad na fakultetu s vremenom je oko sebe okupio grupu arhitekata koji su ga pratili u projektima. Opredijeljenost za znanstveni pristup, koji je sam po sebi dugotrajan, uza sklonost stalnim promjenama i tvrdoglavost u namjeri da iz projektnog zadatka i trenutka u kojem stvara izvuče maksimum, činile su ga teškim suradnikom.

Promjene na projektima znale su biti zaustavljene tek rečenicom nekog od suradnika: „Zatuširano je, profesore; ne može se više mijenjati!“ – što je, uz otpuhivanje dima iz sveprisutne lule, prihvaćao i kretao dalje. Tijekom gotovo pedesetogodišnje prisutnosti na arhitektonskoj sceni nametnuo se kao vrstan pedagog i ustrajan borac za implementaciju novog u postojeći kontekst – bez lažnog dodvoravanja ni javnosti ni struci. Godine 1980. promoviran je u doktora tehničkih znanosti te izabran u zvanje redovnog profesora. Iza sebe je ostavio projekte, ali jednako tako i trag prepoznatljiv u radu svih njegovih studenata koji su u polumraku predavaonice na trećem katu, gledajući slajdove, upijali riječi, stavove te odnos prema životu i arhitekturi.

Collaboration, work enquires or just say hello.

London

Find Us

Crtice o Begoviću

Hrvatski muzej arhitekture HAZU – Osobni arhivski fond Miroslav Begović